Crkva koja čuva osam vekova sećanja
U mirnijem delu Niša, u naselju Pantelej, nalazi se crkva Svetog Pantelejmona – najstariji aktivni pravoslavni hram u gradu. Na prvi pogled skromna građevina, ali sa istorijom koja se proteže kroz više od osam vekova. Na ovom mestu vekovima se prepliću istorija, predanje, vera i svakodnevni život Nišlija, zbog čega je crkva mnogo više od bogomolje – ona je jedan od najvažnijih čuvara prošlosti grada.
Predanje kaže da je još u drugoj polovini 12. veka veliki župan Stefan Nemanja, nakon uspešnih pohoda protiv Vizantije, na izvoru bistre vode podigao hram posvećen Svetom Pantelejmonu. Veruje se da je upravo taj izvor snabdevao vodom njegovu vojsku, pa je mesto dobilo poseban značaj u tadašnjoj Srbiji.
Upravo u to vreme Niš je bio poprište jednog od najznačajnijih susreta srednjovekovne Evrope. Godine 1189, tokom Trećeg krstaškog rata, u grad je stigao nemački car Fridrih Barbarosa, gde ga je dočekao Stefan Nemanja. Susret dvojice vladara ostao je zabeležen u istoriji kao jedan od najvažnijih političkih događaja tog vremena. Iako danas nije moguće sa sigurnošću utvrditi da li su upravo ovim prostorom prolazili Nemanja i Barbarosa, činjenica je da je Niš tih dana bio u samom središtu evropskih zbivanja.
Prvobitni Nemanjin hram nije odoleo vekovima. Ratovi, razaranja i smene vlasti ostavili su malo tragova nekadašnje zadužbine, ali sećanje na nju nikada nije nestalo. Kada je Niš 1878. godine oslobođen od Osmanlija, među prvim odlukama uglednih građana bilo je da se na temeljima stare svetinje podigne novi hram.
Radovi su započeli već nekoliko meseci nakon oslobođenja, a crkva je završena istog leta, na praznik Svetog Pantelejmona. Time je postala prva pravoslavna crkva izgrađena u oslobođenom Nišu i simbol novog početka grada koji se, posle više od četiri veka tuđe vlasti, vraćao svom duhovnom i nacionalnom identitetu.
Iako nije građena da zadivi veličinom, njena vrednost leži u istoriji koju nosi. Prvobitni zvonik bio je drveni, a posebno zanimljiva ostala je priča o prvom zvonu. Pre nego što je pozivalo vernike na molitvu, ono je visilo u turskoj sahat-kuli unutar Niške tvrđave. Tako je predmet koji je nekada označavao vreme u osmanskom gradu postao deo pravoslavnog hrama u slobodnom Nišu.
Današnji zvonik podignut je 1928. godine, dok je unutrašnjost hrama između dva svetska rata dobila izgled koji je uglavnom sačuvan do danas. Zidove krase živopisne uljane slike majstora Đorđa Jaka Zografskog i Dušana Milačića, među kojima posebno mesto zauzima predstava Stefana Nemanje, kasnije monaha Simeona Mirotočivog. Njegov lik povezuje srednjovekovnu Srbiju sa savremenim hramom i podseća na duboke istorijske korene ovog mesta.
Crkva Svetog Pantelejmona nekada nije bila samo mesto molitve. Prostor oko hrama bio je jedno od omiljenih izletišta Nišlija. Ljudi su ovde dolazili zbog hlada, prirode i čuvene pantelejske vode, koja je vekovima važila za jednu od najkvalitetnijih u gradu. Još u vreme turske vlasti, vodu sa ovog izvora sakandžije su na magarcima raznosile širom Niša.
Danas je crkva i dalje središte života ovog dela grada, naročito svakog 9. avgusta, kada se obeležava praznik Svetog Pantelejmona. Tada se prostor oko hrama pretvara u čuveni Pantelejski vašar, jednu od najvećih i najstarijih narodnih svetkovina u Srbiji. Hiljade posetilaca ispunjavaju ulice, dok se duhovni i narodni običaji spajaju u jedinstvenu atmosferu po kojoj je ovaj događaj prepoznatljiv generacijama.
Crkva Svetog Pantelejmona zato nije samo svedok prošlosti. Ona je mesto na kome se istorija i dalje oseća u svakom kamenu, izvoru i zvuku crkvenih zvona. Od vremena Stefana Nemanje, preko oslobođenja Niša, pa sve do današnjih dana, ovaj hram ostaje jedan od najvažnijih simbola grada i podsetnik da najveće priče često čuvaju upravo ona mesta koja na prvi pogled deluju najskromnije.
Projekat Ljudi i priče je realizovan uz podršku i sufinansiranje od strane Gradske uprave za socijalnu i porodičnu zaštitu, obrazovanje, kulturu i sport Grada Niša, čija je podrška omogućila snimanje i emitovanje , kao i ostvarenje svih planiranih ciljeva projekta.06
