Poslednji trag starog meraka
Nekada je gotovo svaki deo Niša imao svoju kafanu po kojoj se prepoznavao. Ali samo je jedna uspela da postane mnogo više od mesta gde se pije kafa ili rakija – postala je simbol čitavog kraja grada. Marger nije bio samo kafana. Bio je mesto susreta, razgovora, prijateljstava i priča koje su decenijama oblikovale duh starog Niša.
Nalazila se u srcu nekadašnje Pokrivene čaršije, nedaleko od Saborne crkve, na mestu gde su se ukrštali putevi trgovaca, zanatlija, putnika i boema. Tu se nije dolazilo na brzinu. U Margeru se sedelo dugo, razgovaralo polako i uživalo u svakom gutljaju kafe kuvane u džezvi. Vreme je ovde teklo drugačije, a upravo je taj ritam postao jedno od obeležja starog niškog života.
Istorija ove kafane seže u vreme kada je Niš još bio pod osmanskom vlašću. Tokom decenija menjala je vlasnike, ali nikada nije izgubila ono zbog čega je bila posebna – atmosferu. Nije bila poznata po buci i veselju, već po razgovorima, partijama domina i bilijara, dogovorima koji su se sklapali za kafanskim stolovima i ljudima koji su upravo ovde razmenjivali najvažnije gradske priče.
Posebnu zanimljivost predstavlja i samo ime kafane. Nastalo je sasvim spontano, iz niškog duha i lokalnog govora, a toliko se odomaćilo da je po njemu kasnije ime dobio i čitav deo grada. Malo je mesta koja su ostavila toliko snažan trag da su postala deo svakodnevnog identiteta jednog grada.
Marger je, međutim, ostao upamćen i po još nečemu. Upravo ovde često je boravio jedan od najvećih srpskih pisaca, Stevan Sremac. Za stolovima ove kafane upoznavao je ljude, slušao njihove razgovore, beležio anegdote i karaktere koji će kasnije postati nezaboravni junaci njegovih dela. Mnogi smatraju da bez atmosfere Margera ne bi bilo ni onog prepoznatljivog duha kojim odišu „Ivkova slava“, „Zona Zamfirova“ i druge priče koje su zauvek sačuvale duh starog Niša.
Vremenom se grad menjao, a sa njim i način života. Stara kafana srušena je sredinom prošlog veka, ali njeno ime nije nestalo. Ostalo je da živi u sećanjima Nišlija, u nazivu gradskog kvarta i pričama koje se i danas prenose sa generacije na generaciju.
Na mestu nekadašnjeg Margera danas se nalazi Ugostiteljsko-turistička škola, gde budući kuvari i konobari uče zanat i nastavljaju tradiciju gostoprimstva po kojoj je ovaj deo grada vekovima bio poznat. Na drugačiji način, ali sa istom idejom – da se gost dočeka sa poštovanjem i da se za stolom stvaraju uspomene.
Kako je nastalo ime Marger? Zašto je ova kafana bila omiljeno mesto Stevana Sremca? Kakav je bio svakodnevni život Niša krajem 19. i početkom 20. veka i zbog čega se upravo ovo mesto smatra jednim od simbola starog grada? Odgovore na ta pitanja donosi dokumentarna priča koja vas vraća u vreme kada su kafane bile mnogo više od ugostiteljskih objekata – bile su centar društvenog, kulturnog i svakodnevnog života.
U nastavku pogledajte dokumentarni film o kafani Marger, mestu koje je ostavilo neizbrisiv trag u istoriji Niša i sačuvalo duh jednog vremena koje i danas živi kroz priče.
Projekat Ljudi i priče je realizovan uz podršku i sufinansiranje od strane Gradske uprave za socijalnu i porodičnu zaštitu, obrazovanje, kulturu i sport Grada Niša, čija je podrška omogućila snimanje i emitovanje , kao i ostvarenje svih planiranih ciljeva projekta.12
